DEVETNICA SVETOM JAKOVU APOSTOLU – 25. srpnja (od 16. do 24. srpnja)
DEVETNICA SVETOM JAKOVU APOSTOLU –
25. srpnja (od 16. do 24. srpnja)
Jakov Zebedejev, poznat
i kao Jakov stariji, jedan je od Isusove dvanaestorice apostola. Njega
se naziva Jakov Zebedejev (stariji), da bi ga se razlikovalo od Jakova
Alfejeva (mlađega), također jednoga od apostola. Jakov je bio sin Zebedeja i Salome, a brat Ivana evanđelista. Rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru.
Apostol Jakov stariji zaštitnik je Španjolske. Njegove relikvije čuvaju se u
španjolskom gradu Santiagu de Compostela (Sant Yago znači
sveti Jakov), koji se smatra trećim najsvetijim gradom Rimokatoličke Crkve, poslije Jeruzalema i Rima. Tradicionalno
hodočašće na Jakovljev grob naziva se "Put Svetog Jakova". Tijekom cijelog srednjeg vijeka, Santiago de Compostela je bilo vrlo
popularno hodočasničko odredište, no kasnije je zanimanje
oslabilo.
Svetog su Jakova kao svog naročitog
zaštitnika poštovali tijekom stoljeća hodočasnici i putnici, zatim srednjovjekovni
vitezovi, pa onda ljekari, kožari, ratari i voćari. Slikari ga obično prikazuju kao putnika sa
štapom u ruci, koji put i s mačem, što podsjeća na njegovu smrt, jer je od
kralja Heroda Agripe bio pogubljen mačem i tako prvi od apostola pošao u
mučeničku smrt.
MOLITVA ZA SVAKI DAN:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
O slavni apostole, sveti Jakove, koga je Isus zbog tvog gorljivog i velikodušnog srca izabrao da budeš svjedok njegove slave na gori Tabor i njegove agonije u Getsemaniju; Ti, čije je samo ime simbol borbe i pobjede: isprosi nam snagu i utjehu u beskrajnoj borbi ovoga života, da postojano i velikodušno nasljedujući Isusa, budemo pobjednici u borbi i zavrijedimo primiti pobjednički vijenac u Raju. Amen.
(Ovdje navedite svoju molitvu________).
Sveti Jakove apostole, moli za nas.
Oče naš…
Zdravo Marijo…
Slava Ocu...
PRVI DAN, 16.07.
Jakovljev poziv (Matej 4:18-22)
Dok je Isus hodao pokraj Galilejskog jezera, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, kako bacaju mrežu u more; bili su ribari. Reče im: "Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi." Odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
Otišao je odande i vidio druga dva
brata, Jakova, sina Zebedejeva, i njegova brata Ivana. Bili su u čamcu, sa
svojim ocem Zebedejem, krpajući svoje mreže. On ih pozva, a oni odmah ostaviše
lađu i oca i pođoše za njim.
Odraz
Krpajući svoje mreže na obalama
Galilejskog jezera, Jakov i Ivan podižu pogled i vide Isusa. I on ih poziva da
učine nešto potpuno novo - da ga slijede; i također postati nešto novo — „
ribari ljudi“. Zašto je Isus izabrao ribare za svoje prve učenike? Možda zato
što je za ribolov potrebna snaga, vještina, upornost i strpljenje. Možda zato
što ribari žive usred ljepote i opasnosti prirodnog svijeta i razumiju svoju
ovisnost o Bogu. Možda zato što ribari znaju kada trebaju dugo raditi, a kada
se odmoriti. Apostolu su također potrebne sve te osobine.
Kad su čuli Gospodinov poziv, Jakov i
Ivan su se odmah odazvali. Oni ne postavljaju pitanja, ne dovršavaju zadatak,
pa čak ni ne savjetuju se s ocem; umjesto toga, “odmah” ostavljaju stari život
iza sebe i slijede Isusa. Za nas, također, poziv na učeništvo obično dolazi
usred uobičajenih obrazaca našeg svakodnevnog života, kada to najmanje
očekujemo. Jesmo li spremni odgovoriti na Gospodinov poziv – učiniti nešto
drugačije; postati nešto novo?
DRUGI DAN, 17.07.
Sinovi groma (Luka 9:51-56)
Kad su se ispunili dani njegova uznesenja, Isus je odlučno odlučio krenuti u Jeruzalem i poslao je glasnike pred sobom. Putem su ušli u samaritansko selo da se pripreme za njegov doček, ali ga nisu htjeli dočekati jer je odredište njegova putovanja bio Jeruzalem. Kad su to vidjeli učenici Jakov i Ivan, upitali su: "Gospodine, hoćeš li da zazovemo oganj s neba da ih spali?"
Isus se okrenuo i prekorio ih, a oni su
otputovali u drugo selo.
Odraz
Isus je Šimunu dao posebno ime -
"Petar". Isus također daje Jakovu i Ivanu posebno ime,
"Boanerges", što znači "sinovi groma" (Marko 3:17).
Proučavatelji Svetog pisma nam govore da je davanje novog imena znak unutarnje
preobrazbe: sjetite se Abrama, koji je postao Abraham, i Jakova, koji je postao
Izrael. Jakov i Ivan su sigurno bili puni revnosti da Kraljevstvo dobije naziv
poput “sinovi groma”.
Dobijamo uvid u tu revnost za
Gospodinovo djelo u ovom odlomku iz Luke. Kada ljudi jednog grada odbiju
poželjeti dobrodošlicu Isusu, Jakov i Ivan nude se da "spuste oganj s
neba", da ih unište kao što su Sodoma i Gomora bile uništene kad su odbili
primiti Gospodina. Ali Isus ih "prekorava". To nije put Kraljevstva.
Isus poziva, ali ne zapovijeda, i njegovi učenici trebaju učiniti isto.
Kako reagiramo na odbijanje? S
Jakovljevim “gromom” ili s Kristovim mirom?
TREĆI DAN, 18.07.
Dijete uskrsnulo od mrtvih (Luka 8:40-42, 49-56)
Javio se čovjek po imenu Jair, službenik sinagoge. Pao je Isusu pred noge i molio ga da dođe u njegovu kuću, jer je imao kćer jedinicu, od oko dvanaest godina, koja je bila na samrti... Stigao je netko iz kuće službenika sinagoge i rekao: "Kći vam je mrtva; nemojte više gnjaviti učitelja."
Čuvši to, Isus mu odgovori: "Ne boj
se, samo imaj vjere i bit će spašena."
Kad je stigao u kuću , nije dopustio da
itko uđe s njim osim Petra, Ivana i Jakova i djetetova oca i majke. Svi su
plakali i tugovali za njom, kad je rekao: "Nemoj više plakati, jer nije
umrla, nego spava."
I rugali su mu se jer su znali da je
mrtva. Ali on je uhvati za ruku i poviče je: "Dijete, ustani!" Dah
joj se vratio i odmah je ustala. Zatim je naredio da joj se da nešto za jelo.
Njezini su roditelji bili zaprepašteni,
a on im je rekao da nikome ne govore što se dogodilo.
Odraz
Kad Isus uskrisuje Jairovu kćer iz
mrtvih, ne vodi sa sobom sve svoje učenike. Samo su Petar, Jakov i Ivan u sobi
s djevojčicom i njezinim roditeljima, kada je Isus jednom riječju i dodirom
ruke vraća u život.
Isus im svima govori da šute o tom
velikom čudu. Tek kada sam Isus uskrsne od mrtvih, trojica apostola će shvatiti
čemu su svjedočili: samu Božju moć, koja pobjeđuje zlo, nad bolešću i bolešću
svake vrste, nad samom smrću. Jakov je s Petrom i Ivanom poseban svjedok
uskrsnuća. Moći će drugima govoriti spasonosne Kristove riječi : " Samo
imaj vjere."
Litanije Svetom Jakovu koje se nalaze na dnu stranice
ČETVRTI DAN, 19.07.
Jakov, svjedok Kristove slave (Matej 17,1-9)
Isus uze Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, i povede ih same na goru visoku. I preobrazi se pred njima; lice mu je zasjalo kao sunce, a odjeća mu je postala bijela kao svjetlost. I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija razgovarajući s njim.
Tada Petar odgovori Isusu:
"Gospodine, dobro je što smo ovdje. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri
sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." Dok je on još govorio,
gle, svijetli oblak baci sjenu na njih, a zatim iz oblaka dođe glas koji reče:
"Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji; njega slušajte."
Kad su učenici to čuli, padoše ničice i
silno se uplašiše. Ali Isus pristupi i dotače ih se govoreći: "Ustanite i
ne bojte se!" A kad učenici podigoše oči, ne vidješe nikoga osim Isusa
samog. Dok su silazili s brda, Isus im je zapovjedio: "Nikome ne kažite
viđenje dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih."
Odraz
U Evanđelju po Mateju, Isusovo preobraženje
dolazi odmah nakon njegovog prvog predviđanja njegove muke. Ovo je doista teško
učenje: kako može Mesija, Božji odabranik, Spasitelj, biti razapet? Petar
govori u ime svih njih kada kaže: “Bože sačuvaj, Gospodine! Nikada vam se takvo
što neće dogoditi” (Matej 16:22). Isusov odgovor je oštar : „ Odlazi od mene,
sotono! Vi ne razmišljate kao Bog, nego kao ljudska bića.” Učenici počinju
shvaćati da slijediti Isusa znači nositi križ.
Ali postoji još nešto. Isus dopušta
Petru, Jakovu i Ivanu da zasljepljujuće vide svoju nebesku slavu. Vide ga kako
sjaji jače od sunca, kako razgovara s Mojsijem i Ilijom; i čuju Božji glas koji
ih potiče da slušaju što on govori. Dok naziru Isusovo preobraženje, Petar,
Jakov i Ivan naziru uskrsnuće. Isus im pokazuje ovaj tračak kako bi im pomogao
razumjeti da za sve koji slijede Isusa patnja i slava idu ruku pod ruku.
Litanije Svetom Jakovu koje se nalaze na dnu stranice
PETI DAN, 20.07.
S Gospodinom u Getsemanskom vrtu (Mk 14,32-42)
Dođoše do mjesta koje se zove Getsemani, a Isus reče svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se pomolim." Uzeo je sa sobom Petra, Jakova i Ivana te se počeo mučiti i žalostiti. Tada im reče: "Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte."
Malo je napredovao, pao na zemlju i
molio se da, ako je moguće, čas prođe mimo njega; rekao je: "Abba, Oče,
tebi je sve moguće. Odnesi ovu čašu od mene, ali ne što ja hoću nego što ti
hoćeš."
Kad se vratio zatekao ih je kako
spavaju. Reče Petru: "Šimune, spavaš li? Zar nisi mogao bdjeti jedan sat?
Bdij i moli da ne budeš podvrgnut kušnji. Duh je voljan, ali je tijelo
slabo."
Ponovno se povukavši, molio se govoreći
isto. Zatim se još jednom vrati i nađe ih kako spavaju, jer nisu mogli držati
oči otvorene i nisu znali što da mu odgovore.
Vrati se treći put i reče im: "Još
spavate i odmarate? Dosta je! Došao je čas. Evo, Sin Čovječji ima biti predan
grešnicima. Ustanite, idemo! Vidite, moj izdajica je pri ruci."
Odraz
Ista trojica koji su svjedočili Kristu u
slavi – Petar, Jakov i Ivan – svjedoče njegovim patnjama u Getsemanskom vrtu.
Kao što primjećuje komentatorica Svetih pisama Marie Noonan Sabin, kontrasti
između dviju scena su dirljivi. Tamo je Isus zasjao blještavim svjetlom; ovdje
je sve tama. Tu je Isus stajao iznad planine; evo, pada na zemlju. Tu je Otac
govorio riječi ljubavi; ovdje Isus traži od svog Oca da uzme čašu patnje od
njega.
U ovom posljednjem času Isus ne želi
biti sam: on želi svoje prijatelje uz sebe. Ali ti prijatelji, koji će se
razbježati kad Isus bude uhićen, već su ga počeli napuštati: ne mogu čak ni ostati
budni da mu prave društvo.
Petar, Jakov i Ivan postat će stupovi
Crkve, propovijedajući Radosnu vijest nadaleko. Isus želi da ovi apostoli budu
svjedoci, ne samo božanskih znakova i čudesa koje on čini, nego i njegove
ljudskosti i njegove patnje. Želi da budu svjesni njegove slabosti — i svoje
vlastite. Možda je zato sakrament pokore tako važan dio naše vjere. Postajemo
svjesniji vlastite slabosti, postajemo suosjećajniji i puni razumijevanja prema
drugima.
ŠESTI DAN, 21.07.
Jakov, jedan od dvanaestorice (Matej 10,1-10)
Isus je pozvao svojih dvanaest učenika i dao im vlast nad nečistim duhovima da ih istjeruju i liječe svaku bolest i svaku bolest. Imena dvanaestorice apostola su ova: prvi Šimun zvani Petar i njegov brat Andrija; Jakov, sin Zebedejev, i njegov brat Ivan; Filip i Bartolomej, Toma i Matej carinik; Jakov, sin Alfejev, i Tadeja; Šimun Kananejac i Juda Iškariotski koji ga je izdao.
Isus je poslao ovu dvanaestoricu nakon
što im je ovako dao upute: "Ne idite na pogansko područje niti ulazite u
samaritanski grad. Radije idite k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Dok idete,
objavite ovo: 'Kraljevstvo je nebesko u ruka.' Liječi bolesne, diži mrtve,
čisti gubavce, tjeraj demone. Džaba si primio, dzabe daješ. Ne uzimaj zlata ni
srebra ni bakra za pojaseve, ni vreće na put, ni druge tunike. , ili sandale,
ili štap. Radnik zaslužuje svoje uzdržavanje.”
Odraz
Isus daje apostolima poslanje. Oni
trebaju istjerivati demone, liječiti bolesne i naviještati Kraljevstvo Božje:
drugim riječima, njihovo poslanje je Kristovo poslanje.
Apostoli imaju nevjerojatan dar za dati:
slobodu, iscjeljenje, život. Ali oni trebaju dati ovaj dar jednako slobodno kao
što su ga primili. Ne smiju putovati kao bogataši, s konjima, kolima i
pratnjom, već poput lutalica beskućnika: sami, nenaoružani, bez ikakve promjene
odjeće. Dana im je velika "ovlast", ali također moraju postati
potpuno ranjivi, prihvaćajući gostoprimstvo i velikodušnost drugih. Oni trebaju
biti, ukratko, poput Isusa, koji se "ispraznio, uzeo lik roba i došao u
ljudskom obličju". (Filipljanima 2 ) Crkva je pozvana učiniti isto.
SEDMI DAN, 22.07.
Molba njihovih majki (Matej 20:20-23)
Majka Zebedejevih sinova pristupi Isusu sa svojim sinovima i pokloni mu se, želeći ga nešto zamoliti. On joj reče: "Što želiš?"
Ona mu odgovori: "Zapovjedi neka
ova dva moja sina sjednu, jedan s tvoje desne, a drugi s lijeve strane, u tvome
kraljevstvu."
Isus odgovori: "Ne znate što
ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?"
Oni mu rekoše: "Možemo."
On odgovori: "Moju ćete čašu doista
piti, ali sjediti meni zdesna i slijeva, to nije moje da dajem, nego onima
kojima je pripravio Otac."
Odraz
U Evanđelju po Marku, Jakov i Ivan
dolaze k Isusu i traže mjesta s njegove desne i lijeve strane - mjesta časti i
moći - u Kraljevstvu. U Matejevom evanđelju njihova je majka ta koja traži. U
najmanju ruku je ironično da ovaj zahtjev dolazi odmah nakon što Isus po treći
put govori svojim učenicima što ga čeka: raspeće i smrt; i nakon čitavog niza
prispodoba s temom “posljednji će biti prvi, a prvi posljednji” (Matej 20,16)!
Isus iskreno, ali nježno odgovara na ambicije dvojice braće. Oni će doista piti
njegovu čašu – Jakov je prvi od apostola koji je podnio mučeništvo – ali samo
Otac zna tko će mu sjediti zdesna i slijeva u Kraljevstvu nebeskom. Jedino što
Isus obećava braći je patnja.
OSMI DAN, 23.07.
Odgovor ostalih apostola (Matej 20:24-28)
Kad su to čula desetorica, razljutiše se na dva brata. Ali Isus ih pozva i reče: "Znate da vladari naroda gospodare nad njima i velikaši daju osjetiti svoju vlast nad njima. Ali među vama neka ne bude tako. Nego, tko hoće među vama biti velik bit će vaš sluga; tko hoće među vama biti prvi, neka vam bude rob. Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i da život svoj da kao otkupninu za mnoge."
Odraz
Učenici su slušali kako ih Isus poučava
u prispodobama – prispodobama koje govore o Božjoj logici naopačke – prvi
posljednji, a zadnji prvi. Tražeći da sjede zdesna i lijevo od Isusa u
Kraljevstvu, Jakov i Ivan postaju parabola. Nemojte se boriti za položaj,
upozorava Isus svoje sljedbenike. Nemojte biti ambiciozni. Umjesto toga, ako
želite biti veliki, postanite sluga; ako želiš biti prvi, zauzmi zadnje mjesto.
Zašto? Jer to je ono što je Isus učinio.
DEVETI DAN, 24.07.
Jakov, svjedok uskrsnuća (Matej 20:16-20)
Jedanaest učenika otišlo je u Galileju, na goru na koju im je Isus naredio. Kada su ga vidjeli, klanjali su se, ali su sumnjali. Tada pristupi Isus i reče im: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta."
Odraz
“Apostol” znači “onaj koji je poslan”.
Pozivajući Jakova i ostale da budu njegovi apostoli, Isus ih šalje da nastave
djelo koje je on sam započeo, krsteći narode, poučavajući i naviještajući
Kraljevstvo. Kako je Jakov proživio ovaj poziv? Znamo da je postao vođa Crkve u
Jeruzalemu (Pavao ga je nazvao jednim od "stupova" [Galaćanima 2:9]).
Znamo da je propovijedao Evanđelje - predaja nam kaže da je putovao do
Španjolske, "kraja zemlje". A znamo da je on bio prvi od apostola
koji je pretrpio smrt za Krista (Dj 12,2). Nismo svi pozvani da budemo
apostoli, ali svi možemo uzeti obrazac Jakovljeva života svojim vlastitim:
slušati Krista, živjeti za Krista i umrijeti za Krista.
Litanije Svetom Jakovu koje se nalaze na dnu stranice
Litanije Svetog Jakova Velikog
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se,
Sine, Otkupitelju svijeta,
Bože, Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan
Bože,
Sveta Marijo, Majko Božja,
moli za nas!
Kraljice
Apostola,
Sveti
Jakove, sine Zebedejev, moli za nas (ponavlja se),
Sveti
Jakove, pozvani od Isusa,
Sveti
Jakove, koji si ostavio svoga oca i sve što je imao da bi slijedio Krista,
Sveti
Jakove, prvi od Apostola koji je umro mučeničkom smrću,
Sveti
Jakove, svjedoče Isusova Preobraženja,
Sveti
Jakove, prisutni u Agoniji u Vrtu,
Sveti
Jakove, čija je vjera bila tako čvrsta,
Sveti
Jakove, koji si tako revno radio na obraćenju naroda,
Sveti
Jakove, koji si izvodio mnoga čudesa u
ime Isusovo,
Sveti
Jakove, koji si svojim primjerom odveo mnoge Kristu,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe
svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe
svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe
svijeta, smiluj nam se, Gospodine!
– Moli za nas, sveti Jakove Veliki,
– da dostojni postanemo obećanja
Kristovih.
POMOLIMO SE: Štiti svoju Crkvu, o
Gospode, pod neprestanom zaštitom Svetog Jakova Apostola, koji je prvi dijelio
čašu Tvoje patnje, tako da bi mi osnaženi tvojim zagovorom mogli nositi naše
vlastite križeve kroz život. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Primjedbe
Objavi komentar