Majka Terezija - Misli za svaki dan

Majka Terezija - Misli za svaki dan 

29. kolovoza 

Svijetu se čini ludošću da se mi radujemo sirotinjskom jelu, da jedemo neukusnu, nekuhanu hranu, da posjedujemo samo tri habita koji su načinjeni od grube tkanine ili stare sutane, da ih popravljamo i krpamo, da ih brižljivo njegujemo i ne želimo ih imati više.

Da radosno nosimo svaku vrstu starih cipela, svejedno kojega oblika i boje, da se peremo u maloj kupaonici samo s jednim vjedrom vode, da se znojimo, ali ne želimo ventilator, da idemo naokolo gladne i žedne, ali u kućama ljudi koje posjećujemo ne uzimamo nikakvu hranu.

Da ne želimo imati ni radio ni gramofon koji bi mogli činiti dobro našim napetim živcima poslije teškog, napornog rada dugoga dana, da i za kišnog vremena i za velih ljetnih dana prevaljujemo velike udaljenosti pješice ili biciklom, da putujemo tramvajem ili u prepunim odjeljcima vlaka, da spavamo na tvrdim krevetima, a drugima prepuštamo debele, mekane madrace na kojima bi se moglo odmoriti tijelo koje boli poslije napornog dnevnog rada.

Da u kapelici klečimo na grubim, tankim tepisima, a one mekane, debele darujemo drugima, da se s radošću liječimo u bolesničkim sobama siromaha, a mogle bismo bez teškoća boraviti u jednokrevetnoj sobi, da kod kuće i vani radimo poput kulija, iako bismo mogle namjestiti sluge i obavljati samo lakše poslove, da u Nirmal Hridayu, našoj kući za umiruće, i u Shishu Bhavanu, kući za novorođenčad, čistimo s radošću zahode i spremamo, kao da je to najljepše zanimanje na svijetu...

Sve to nazivamo našim "tributom Bogu." Mi u očima svijeta tratimo svoj dragocjeni život i zakopavamo svoje talente. Da, naš je život posve profućkan ako to gledamo u svjetlu razuma. Naš život nema smisao ako ne gledamo na Krista u njegovom siromaštvu.